Priča o policajcu iz SAD-a koji je primio islam

Zovem se William i živim u velikom gradu na Srednjem Zapadu u SAD-u. Ja sam tipična Amerikanka na mnogo načina što se odražava na moj profesionalni i osobni život. Profesionalno, ja sam nadzornik u velikoj policijskoj postaji, većinu svog života služio sam vojsku, i aktivno i u pričuvnom sastavu. Osobno živim u predgrađu sa suprugom i djetetom, vozim kamionet i povremeno nosim traperice. Plaćam račune, lijepo tretiram svoje susjede, a prije promjene vjere slijedio sam vjeru onako kako sam upućen. Kao što rekoh, moj život bio je tipično američki, gdje su glavne brige bili detalji svakodnevnog života do kojih su svi brinuli. Nisam znala da će me moja religijska uvjerenja odvratiti od 'tipičnog' života koji sam vodila i umjesto toga postala bi glavni faktor u mom životu, dajući mi osjećaj mira i cjelovitosti za koju nisam smatrala da je moguća. Moje putovanje islamom započelo sam kroz druženje i kasnije prijateljstvo s čovjekom po imenu Nasir. Nasira sam upoznala kroz moj rad krajem 1980-ih i zadivila me njegovim manirom i načinom na koji se odnosio prema meni. Poznavao sam vrlo malo muslimana i uvijek sam se osjećao nelagodno s njima, jer nisam znao kako će me prihvatiti. Osim što izgledam kao provincijski kamiondžija, bio sam i Židov, kombinacija koja često uznemiruje ljude. S Nasirom je, međutim, sve išlo glatko i smireno i kao rezultat toga prijateljstvo je polako procvjetalo. Kroz Nasir stekao sam svoje prve dojmove o islamu i njegovim sljedbenicima. Tijekom godina promatrao sam Nasira kako se nosi s različitim situacijama i stalno me se impresionirao mudrošću i strpljenjem koje je iskazivao, čak i kada se bavio teškim ljudima ili situacijama. Uvijek bi ispravno postupio iako to ne bi bilo u njegovu korist, čak i u vremenima kada bih, kad bih bio u istoj situaciji, bio u iskušenju da drugačije tretiram ljude. Kad bih ga pitao zašto čini određenu stvar, dao bi mi malo mudrosti koja upravlja njegovim postupcima. Većina njih (koje sam kasnije shvatio) bili su izravni ili neizravni citati iz Kur'ana, a on mi ih nije govorio na način koji bi me pretvorio, ali na nježan način kao da uči dijete kako se treba ponašati. U stvari, prije čitanja Kur'ana, često sam se pitao kako jedna osoba može biti tako mudra i poučna! Nisam ni znao da su te misaone upute zapisane tamo gdje bih ih mogao pročitati bilo tko ili bilo tko drugi. Sada shvaćam koliko sam počastvovana što sam bila izložena islamu i muslimanima na tako pozitivan način. Negdje oko zime 2000. godine počeo sam se ozbiljnije zanimati za islam. Pročitao sam Kur'an, ali ga nisam mogao potpuno razumjeti. Unatoč svim poteškoćama, činilo mi se da trebam nastaviti pa sam proučavao druge knjige o islamu. Naučio sam puno, ali u akademskom ne u duhovnom smislu. Opet sam pokušao čitati i razumjeti Kur'an, i opet sam imao poteškoća. Konačno sam odlučio zamoliti Nasir za pomoć i tada se dogodilo 11. septembra. Odjednom sam imao novih briga i moja su pitanja ostala po strani. Tijekom tog razdoblja bio sam vrlo izložen islamu, međutim vrlo malo toga je ostavilo pozitivan dojam na mene. Kao policijski nadzornik, stalno sam dobivao upozorenja o percipiranim islamskim prijetnjama, čak sam i kao pričuvni časnik bio stalno okružen ljudima koji su islam doživljavali kao prijetnju, a muslimani kao potencijalni neprijatelji. Tada, krajem jeseni 2004., taj iritantni osjećaj koji je ostao iznenada se pojačao i napokon sam pitao Nasir za upute. Pričao mi je o načelima njegove vjere i prirodi Kur'ana. Još važnije, rekao mi je koliko je islam važan za njegov život, koliko snažno vjeruje u njega, ne samo kao riječ Božju, već i kao način na koji bi čovjek trebao živjeti. On i njegov brat Rijad dali su mi knjižice o islamu u kojima sam pronašao odgovore na mnoga pitanja koja sam imao. Uz ovo znanje ponovno sam uzeo Kur'an i odjednom sam otkrio da nije samo čitljiv, nego i da ima smisla! Ne mislim da sam mentalno bila 'spremna' prije ili da mi treba samo neko dodatno znanje da bih ispravno shvatila ili prihvatila informacije. Bilo kako bilo, pročitao sam i opet pročitao sve što su mi dali, a zatim dvaput provjerio činjenice koje su mi pokazali. Što više čitam to sam se više zadivila. Otkrio sam da bi informacije sadržane u Kur'anu Muhammedu onemogućile da zna da nije Poslanik. Ne samo da bi čovjek svog podrijetla i zemljopisnog položaja mogao znati većinu ovih stvari, već bi ga i bilo tko od njegovih vremena mogao nemoguće znati. Dvaput sam provjerio podatke o brojnim modernim 'otkrićima' koje sam pronašao u Kur'anu i bio sam zadivljen onim što sam otkrio. Kur'an ne samo da sadrži informacije koje su stoljećima bile ispred vremena, on ih pruža u detalje, od kojih većina nije bila poznata do ovog stoljeća. Uvjerio sam sebe da je Muhammad uistinu Božiji poslanik putem svog meleka. Unatoč tome, još uvijek sam bila u dilemi. Iako sam u to vrijeme vjerovao da je Muhammed Poslanik, još uvijek sam bio zbunjen što da radim. Sve u što sam ikad vjerovao iznenada je bilo poremećeno i nisam imao objašnjenja. Te sam se noći molio za vodstvo i razumijevanje. Samo sam vjerovao u jednog Boga, ali također sam želio znati na koji sam način trebao održati to vjerovanje. Molitva je bila jednostavna, ali iskreno, išao sam spavati nadajući se da ću shvatiti situaciju. Kad sam se probudio, osjetio sam da sam doživio prosvjetljenje. Odjednom mi je to postalo jasno i tada sam shvatio da su sve stvari koje sam prije vježbao bili rituali koje je čovjek osmislio u pokušaju da slijede religiozne principe koji su se mijenjali tisućljećima. Nisam primao nikakve nove informacije ili uvjerenja, ali bio sam u stanju shvatiti ono što već znam. Bio sam raspoložen, sretan i smiren i rekao sam šehadet tog jutra. Rekao sam Nasiru, a on me odveo u obližnju džamiju na džumu. Nasir me u džamiji vodio vani i rekao okupljenim vjernicima zašto sam tamo. Tada su mi Nasir i Imam pomogli ponoviti arapsko svjedočanstvo vjere. Iako sam bila pomalo nervozna, osjećala sam radost zbog onoga što radim, radost koja je nadjačala sve osjećaje koje sam tada imala. Nakon toga, većina džemata dočekala me na takav način da se teško mogu opisati. Većina džamija mi je odmahnula rukom i dočekala me u islamu, a mnoge od njih su mi ponudile pomoć, inače bi odgovorile na sva moja pitanja. Bilo je to prekrasno iskustvo koje nikad neću zaboraviti. I na kraju, samo kažem da još uvijek imam osjećaj mira koji me tada ispunio, iako sam još uvijek u ranoj fazi učenja, sretan sam i uvjeren da sam donio ispravnu odluku. Još sam provincijski vozač kamiona, tipični Amerikanac. Tek sada sam američki musliman i uz vodstvo i pomoć ljudi poput Nasira i Rijada nadam se da će jednoga dana biti dobar primjer duga kao i meni. Islambosna.ba